Hrvatska dobila zakon koji otvara put prema nuklearnoj elektrani

Hrvatski sabor donio je 15. svibnja 2026. godine Zakon o razvoju nuklearne energije u civilne svrhe (NN 55/2026), a predsjednik Republike Zoran Milanović proglasio ga je 20. svibnja 2026. Ovaj zakon nije samo deklaracija dobre volje - radi se o pravnom temelju za izgradnju nuklearne elektrane na hrvatskom tlu, s jasno postavljenim ciljevima, rokovima i tehnološkim smjernicama.

Zakon je stupio na snagu osmog dana od objave u Narodnim novinama, a njegova provedba već je pokrenula sat koji otkucava prema jednoj od najvećih energetskih odluka u modernoj povijesti Hrvatske.

Zašto baš sada? Ključni razlozi za nuklearni zaokret

Hrvatska se suočava s rastućim pritiskom dekarbonizacije do 2050. godine, nestabilnim cijenama energije i sve većom ovisnošću o uvozu struje. Nuklearna energija nameće se kao rješenje koje, prema zakonodavcima, nudi tri ključne prednosti:

  • Stabilnost - nuklearne elektrane rade 24/7 bez obzira na vremenske uvjete
  • Niskougljičnost - zanemarive emisije CO2 u usporedbi s fosilnim gorivima
  • Energetska samodostatnost - smanjenje ovisnosti o uvozu električne energije

Zakon izrijekom navodi da je 'primjena nuklearne energije u civilne svrhe od interesa za Republiku Hrvatsku' - što joj daje snažan pravni i politički legitimitet za sve buduće korake.

Ambiciozni cilj: 30% struje iz nuklearnih izvora do 2040.

Jedan od najkonkretnijih i najambicioznijih elemenata zakona je kvantificirani cilj: do 2040. godine Hrvatska želi da najmanje 30% ukupne godišnje potrošnje električne energije potječe iz nuklearnih izvora. To je ozbiljan cilj koji zahtijeva brzo djelovanje.

Za usporedbu - Hrvatska trenutno uvozi značajan dio električne energije, a jedini nuklearni izvor koji koristi jest Nuklearna elektrana Krško u Sloveniji, u kojoj posjeduje 50-postotni udio. Novi zakon izrijekom potvrđuje nastavak podrške radu NEK Krško i preuzimanje polovice njezine proizvodnje.

Akcijski plan i Program: što slijedi i kada?

Zakon definira dvostupanjski proces planiranja koji mora krenuti odmah:

  • Akcijski plan - Vlada RH mora ga donijeti u roku od 6 mjeseci od stupanja zakona na snagu
  • Program za razvoj nuklearne energije do 2040. - Vlada ga mora dostaviti Hrvatskom saboru u roku od 12 mjeseci od donošenja Akcijskog plana

Program će sadržavati sve ključne elemente: procjenu potreba za energijom, analizu potencijalnih lokacija, modele financiranja, rješavanje pitanja radioaktivnog otpada i plan osiguravanja stručnih kadrova.

Koje tehnologije dolaze u obzir za hrvatsku nuklearu?

Zakon je tehnološki otvoren, ali postavlja jasne kriterije prihvatljivosti. Prihvatljive su isključivo one tehnologije za koje u trenutku odabira postoji referentna nuklearna elektrana - licencirana i s izdanim odobrenjem za gradnju u zemlji nositelja tehnologije. Konkretno, u igri su:

  • Nuklearne elektrane standardne veličine - klasična rješenja 3. i 3+ generacije
  • Mali modularni reaktori (MMR) - fleksibilniji, jeftiniji za izgradnju, pogodni za serijsku proizvodnju
  • Napredni modularni reaktori (NMR) - tehnologija 4. generacije, veća sigurnost i učinkovitost
  • Mikro nuklearni reaktori (MNR) - kompaktna rješenja za otočni ili industrijski pogon

Posebno se ističe interes za male modularne reaktore (MMR i NMR) koji su trenutno u fokusu globalne nuklearne industrije zbog niže početne investicije i brže izgradnje.

Gdje bi mogla stajati hrvatska nuklearna elektrana?

Lokacija je jedno od najosjetljivijih pitanja, ali zakon daje jasne smjernice. Naglašava se da se uzimaju u obzir već istražene lokacije za nuklearne elektrane u Hrvatskoj - što znači da prethodna istraživanja iz 1970-ih i 1980-ih godina (lokacije poput Prevlake kraj Ivanić-Grada ili Erduta) nisu bačena u zaborav.

Kriteriji za odabir lokacije uključuju blizinu velikih konzumnih područja, sigurnost elektroenergetskog sustava, zaštitu okoliša i prirode, zaštitu agronomskih područja, kulturna dobra i niz drugih faktora. Konačna lokacija odredit će se posebnim zakonom - što znači da nas čeka još jedna velika parlamentarna rasprava.

Obrazovanje i kadrovi: Hrvatska mora odgojiti nuklearne stručnjake

Bez kvalificiranih stručnjaka nema ni nuklearne elektrane. Zakon posebnim člankom obvezuje obrazovne institucije na pripremu programa koji će osigurati dovoljan broj stručnjaka za nuklearnu industriju. Potiče se:

  • Razvoj sveučilišnih i strukovnih programa vezanih uz nuklearnu tehnologiju
  • Međunarodna suradnja i razmjena znanja
  • Jačanje istraživačkih kapaciteta u području nuklearne sigurnosti

Hrvatska već ima određenu tradiciju u ovom području zahvaljujući suradnji s NEK Krško, ali za vlastitu elektranu trebat će višestruko više stručnjaka.

Što znači ovaj zakon za građane i gospodarstvo?

Ako se ostvare zakonski ciljevi, Hrvatska do 2040. godine mogla bi imati znatno stabilnije i predvidljivije cijene električne energije, veću neovisnost od uvoza i snažan impuls za razvoj visokotehnološke industrije. Zakon naglašava i da nuklearna energija uz obnovljive izvore energije (OIE) omogućuje 'visoki stupanj samodostatnosti' - što je u kontekstu nedavnih energetskih kriza poruka od iznimne važnosti.

Financiranje projekta uređivat će se pravilima o državnim potporama, a detalji će biti razrađeni u Programu koji Sabor mora usvojiti do kraja 2027. godine.

Povijesni iskorak ili daleka budućnost?

Donošenje ovog zakona nesumnjivo je povijesni trenutak za hrvatsku energetsku politiku. Hrvatska se svrstava uz bok zemalja poput Poljske, Češke i Rumunjske koje aktivno planiraju gradnju novih nuklearnih kapaciteta u okviru europske zelene tranzicije.

Ostaje, naravno, niz otvorenih pitanja: koliko će cijela priča koštati, tko će biti tehnološki partner, gdje točno, i hoće li politička volja izdržati sve izazove koji predstoje. No jedno je sigurno - Hrvatska je zakonom otvorila vrata nuklearnoj budućnosti, a sat je počeo otkucavati.